Po svom poslanju i po svojoj naravi Crkva je svjedok Evanđelja Isusa Krista u današnjem svijetu. Stalo joj je do vjerodostojnosti svjedočenja njenih pastira, do toga da njihovo služenje bude u skladu s kanonskim propisima te da odnos klerika i vjernika bude brižljiv i odgovoran.

Može se dogoditi da neki klerici iznevjere svoje poslanje te počine najteža kažnjiva djela protiv ćudoređa. Ta kršenja su osobito teška kada imaju nemile posljedice za druge kao što je to spolno zlostavljanje i iskorištavanje maloljetnika, kao i drugih ranjivih osoba (usp. Vos estis lux mundi, čl. 1 § 2).

Tužna i teška pojava spolnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba od strane klerika, redovnika ili osoba posvećenog života, zahtijeva stalno zauzimanje crkvene zajednice, koja je pozvana suočiti se s ovim problemom u duhu pastoralne osjetljivosti, pravednosti, sukladno odredbama kanonskog prava i državnog zakonodavstva.

U tom kontekstu osobitu važnost dobiva zaštita maloljetnika i ranjivih osoba, skrb za žrtve zlostavljanja, te formacija budućih klerika.

Noviji crkveni dokumenti u materiji spolnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba od strane klerika pokazuju da je sigurnost malodobne i/ili ranjive osobe prvotna briga Crkve i sastavni dio općeg dobra.

Među važnim odgovornostima dijecezanskog biskupa, eparha i njima izjednačenih, te višeg poglavara ustanove posvećenog života, jest i dužnost primjerena reagiranja na eventualne slučajeve spolnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba na području koje im je povjereno.

Bolno smo svjesni ozljeda i rana koje nastaju pogrešnim ponašanjem i samo jednog klerika i izražavamo svoje duboko suosjećanje sa svim žrtvama.

Namjena ovih smjernica je olakšati primjenu važećih kanonskih odredbi u odnosu na državna zakonodavstva na razini Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda (MBK), u skladu sa zahtjevima Svetog Oca i Kongregacije za nauk vjere.